Nakon toliko vremena..
Noć kraja nema.Noć, sve je isto.Samo ništa isto nije.
Noć kraja nema.Noć, sve je isto.Samo ništa isto nije.
Znaš kako je kad želiš da ne postojiš, kad poželiš da nisi u ovom okrutnom svijetu, sa papirnom dušom koju oluje nemilosno bacaju po obalama ovog života hladnog. Ne znam po koji put plačem, gušeći se u još većoj dubini s pitanjima: Do kad ću moći? Koliko ću moći? A onda još tamnija dubina: Da…
Potpuna praznina, prepuna čežnje. Veliki sivi oblak iznad ovog malog svijeta. Samo je jedno biće koje ti otvori srce, i zatvori za sobom vrata, samo jedna ljubav. Nije me bilo dugo, nikako sastaviti dvije riječi jer je vrijeme uzelo svoje. Čekaću još mnogo godina, da bar dođeš mi u san.
Još jedna noć širi krila, odlazi. Razmišljajući o životu, prođe kao da nije bila. Ovaj život proći će mnogo prije. Ako te nekad povede sjećanje do moje čaršije, zastani kod ruža kraj stare kapije, nakon svih godina ne miriše mi na njih kosa, ali ljubav miriše, ne prestaje.
Trebaš da znaš. Na svaka vrata možeš pokucati, ali se svaka zasigurno neće otvoriti. Svakoga možeš voljeti, to je do tebe. Zapamti, nećeš biti voljen od svakoga. Do onih je koji su baš iza onih vrata, koja se otvore ili ne otvore, kad kucaš. Svako nosi srce sa lijeve strane, ali svako od tih srca…
Mora da još spava jutro koje će se probuditi , bez tuge, teških razmišljanja. Potrebno je držati nadu hrabro za ruku, dok u dubini sebe strepiš da te neće pustiti, do jutra koje čekaš, kao gladan mrvu hljeba.
No one knows what it's like, to be the bad man, to be the sad man, behind blue eyes. But my dreams, they aren't as empty, as my conscience seems to be. I have hours, only lonely, my love is vengeance. That's never free. No one knows what it's like, to feel these feelings. Like…
Teško je, o sreći pisati. Mogu to samo oni, koji je imaju. Ovo što se životom zove, život nije. Samo je pozorište, s dobro odrađenom scenom. Onakvom, kakvom umireš do samog kraja, a onda umreš zaista. Shvatiš, sve je samo umiranje. Bol bez kraja. Ogromna. Nema te, nikada te nije ni bilo.
Još jednu priču o praznoj postelji, svojoj sam duši džaba prodala. K'o ove slike u očima, koje ne blijede nikada. Ja i ove noći volim te na slijepo, ljubavi, da još ti si samo moj, vjerujem i prokleto mi lijepo! Nestale su riječi u sjenci mraka još mi samo misli putuju, u jednom smijeru, ka…